Žene srednje životne dobi su u povećanom riziku za pretilost! Bolje razumijevanje odnosa između tjelesne težine, odlaganja masnog tkiva i menopauze može vam pomoći da lakše poduzmete korake koji će poboljšati i oplemeniti vaš život.
Što je menopauza?
Klimakterij nije bolest već prirodna promjena u životu žene koja proizlazi iz smanjenja proizvodnje spolnih hormona – estrogena, progesterona i testosterona. Te promjene na različiti način mogu utjecati na zdravlje žene. Menopauza se ponekad naziva “promjenom” jer označava kraj ženskog reproduktivnog života. Menopauza je zapravo zadnja mjesečnica u životu žene i najčešće se javlja u dobi između 45 i 55 godine, prosječno oko 51. godine života [1.].
Simptomi menopauze
Najčešće tegobe su valovi vrućine i noćno znojenje. Ostali simptomi uključuju tjelesne bolove, suhu kožu, suhu rodnicu, gubitak libida, češći nagpon za mokrenjem i nesanicu. Hormonalna neujednačenost također može pridonijeti promjenama raspoloženja, tjeskobi, razdražljivosti, zaboravljivosti i otežanoj koncentraciji za donošenje odluka. Niska razina estrogena povezana je s nižiom razinom serotonina, kemijskog spoja koji regulira raspoloženje, emocije i san. Žene koje imaju izraženije simptome mogu trpjeti nelagodu cijeli niz godina [2.].
Debljina i menopauza
Rizik za pretilost u žena se povećava s dobi. Uz to, u menopauzi dolazi do preraspodjele masnog tkiva. Ono se mahom odlaže u trbušni dio tijela, a ne u bokove kao što je uobičajeno u mlađoj dobi. Upravo je takva preraspodjela odgovorna za povišene rizike za razvoj krvno-žilnih bolesti [3.]. Međunarodno društvo za menopauzu (IMS) objavilo je u znanstvenom časopisu Climacteric pregledni tekst u kojem je, temeljem dostupnih podataka, sažeta lieratura o utjecaju menopauze na neprimjereno povećanje tjelesne težine u postmenopauzi [4]. IMS zaključuje da hormonalne promjene koje se javljaju u prijelaznom periodu ka postmenopauzi značajno doprinose povećanju središnje abdominalne pretilosti, što dovodi do tjelesnih i psiholoških simptoma. Postoje čvrsti dokazi da liječenje estrogenom može djelomično spriječiti ovu neravnomjernu raspodjelu masnog tkiva i posljedične negativne metaboličke učinke. Naravno, potrebna su daljnja istraživanja ove problematike kako bi se utvrdila jasna dobrobit hornonskog nadomjesnog liječenja. Ključni zaključci pregledne studije IMS-a
Debljanje je glavni zdravstveni problem žena u postmenopauzi. Hormonalne promjene u menopauzi nisu jedini razlog za povećanje tjelesne težine u žena. Debljanje je povezano i s procesom starenja i nekim drugim čimbenicima. Pad estrogena u menopauzi uzrokuje povećano odlaganje masti u trbušnu stijenku, tzv. abdominalnu pretilost. Ostali faktori koji mogu doprinijeti pretilosti u žena uključuju nisku razinu aktivnosti, broj trudnoća, nižu razinu obrazovanja, obiteljsku povijest pretilosti, korištenje različitih antidepresiva te liječenje maligne bolesti. Pretilost je glavni faktor rizika za dijabetes, kardiovaskularne bolesti, koronarnu bolest srca, infarkt, moždani udar, hipertenziju, kao i rak dojke, sluznice maternice i debelog crijeva. Pretilost je glavni faktor rizika za psihičku bolest, nisku razinu samopoštovanja, depresiju i seksualnu disfunkciju. Pretile žene pate od izraženijih simptoma enopauze. Estrogenska i estrogensko-progestinska terapija ne uzrokuje povećanje tjelesne težine, a može spriječiti rizično nakupljanje masti u trbušnu stijenku. Najbolji način za kontrolu težine je tjelesna aktivnost uz kontrolirani režim prehrane. Uspješno održavanje tjelesne težine uključuje promjenu životnog stila.
10 savjeta kako spriječiti prirast tjelesne težine u postmenopauzi
Budite svakodnevno tjelesno aktivni – idealno: 30-60 minuta dnevno. U tablici je prikazana lista preporučenih vježbi uz predviđeni gubitak kalorija [5.].
- Smanjite unos kalorija i budite strpljivi, za učinkovito mršavljenje treba vremena. Možda ćete uz samo 200 kalorija manje dnevno uspjeti održati svoju tjelesnu težinu. Preporučeni dnevni unos energije za žene u perimenopeuzi je 2000 kalorija. Smanjenje dnevnog unosa na 1500 – 1800 kalorija pomoći će u održavanju željene tjelesne težine.
- Kombinacija povećanja tjelesne aktivnosti i smanjenje kalorija je najučinkovitiji način sprječavanja prekomjerne tjelesne težine. [6.].
- Aktivnost poput joge poboljšava cjelokupno zdravlje, treba je redovito trenirati ii uiključiti u dnevni slijed vježbi.
- Hormonsko nadomjesno liječenje u postmenopauzi nije povezano s debljanjem i može pomoći u prevenciji akumulacije abdominalne masti.
- Hormonska terapija je također povezana s nižom pojavnošću šećerne bolesti tipa 2.
- Akupunktura i tradicionalna kineska herbalna medicina mogu biti korisni za mršavljenje. Međutim, kao što je potrebno individualizirati prehrambene navike, tako je i primjena ovih metoda podložna osobnim preferencijama.
- Abdominalna pretilost u menopauzi je povezana s razvojem inzulinske rezistencije, stoga postoje preporuke za uključenjem metformina, lijeka koji može ublažiti ovu metaboličku promjenu i time spriječiti ili odgoditi nastanak dijabetesa tipa 2.
- Zatražite podršku najbližih. Uključite prijatelje i obitelj u program zdrave prehrane i redovite tjelovježbe.
- Ne prepuštajte se simptomima već aktivno pristupite menopauzalnim promjenama. Simptome koristite kao potsjetnik za redovitost u tjelovježbi i zdravom životnom stilu s ciljem prevencije nastanka bolesti i poboljšanja kvalitete življenja.
Reference
- Luoto R, Kaprio J, Uutela A. Age at natural menopause and sociodemographic status in Finland. Am J Epidemiol 1994; 139: 64/76.
- Mishra GD, Kuh D. How do health symptoms during midlife relate to menopausal transition? A British prospective cohort study. BMJ. 2012.
- PubMed.gov; The Menopause and Obesity; June 2003.
- Davis SR, Castelo-Branco C, Chedraui P, Lumsden MA, Nappi RE, Shah D and Villaseca P Understanding weight gain at menopause: a systematic review, Climacteric 2012.
- Ainsworth BE, et al. 2011 Compendium of physical activities: A second update of codes and MET values. Medicine & Science in Sports & Exercise. 2011; 43: 1575.
- Hall KD, et al. 2011 Quantification of the effect of energy imbalance on bodyweight. Lancet 2011; 378: 826–37.
