Porod kod kuće

Porod kod kuće

U sva četiri zagrebačka rodilišta porodi se obavljaju prema medicinskim postupnicima koji su utemeljeni na suvremenim svjetskim i lokalnim zdravstvenim referencama. Naravno da prostora i komfora nikad nije dovoljno. Međutim, adaptacije koje su sprovedene u rodilištima tijekom zadnjih desetak godina svjedoče o trendu kojeg se ne može zaobići: profitabilnost (broj poroda i žena koje žele roditi u određenoj kući) pozitivno korelira s uslugom (vođenje poroda od strane liječnika koji je vodio trudnoću, apartmanski smještaj, intimna atmosfera i nazočnost bliske obitelji pri porodu, izbor: dijete uz majku ili ne, poseban jelovnik, itd).

Modernizacija rodilišta svakako uključuje npr. promjenu stava prema rodilji u smislu njena aktivnijeg sudjelovanja u porodu te modernizaciju opreme (uporišta) koje rodilja koristi pri izgonu. Stolicu za rađanje u sjedećem položaju patentirao je još 1554. g. ciriški porodničar Jacques Rueff. Ona se, osuvremenjena i automatizirana, rutinski koristi u velikom broju zemalja u svijetu (poglavito SAD). Međutim, ne zbog snobizma, već zbog lagodnijeg položaja i pomoći pri uporabi vlastite snage pri izgonu, rodilišta u svijetu (pa i u nas), sve se više opremaju bazenima za rađanje u vodi ili pak sofisticiranim ljuljačkama (hit u Italiji).

Mislim da su zahtjevi udruge Roda primarno rezultat loše koordinacije zainteresiranih (onih koje rađaju i onih koji im pomažu pri tome), jer svi navedeni “zahtjevi” se zapravo često realiziraju u praksi. Niti je moguće sve “zahtjeve” primjenjivati u svih rodilja, niti pri svakom porodu provoditi navedene postupke. Ključ je u individualnom pristupu! Svaka trudnica u kontaktu sa svojim ginekologom tijekom konzultacija u trudnoći mora dobiti odgovor na baš svako postavljeno pitanje. Trudnički tečajevi i fizikalna terapija prije i nakon poroda moraju biti dostupni svim zainteresiranim trudnicama. Pitanje je da li je naš zdravstveni sustav dorastao navedenim zahtjevima (vrijeme za konzultaciju je u pravilu minimalno, sredstva za modernizaciju su nedostatna i.t.d.). Konačno, zahtjev svake trudnice ili rodilje u smislu pripreme i zahvata vezanih uz porod mora biti udovoljen. Klizma i brijanje imaju svoju ulogu u prevenciji infekcije ili kondicioniranju poroda, nije točno da je epiziotomija rutinski zahvat (ovisi o kvaliteti međice ili statusu djeteta), ležanje ni drip nisu obavezni, CTG aparata naprosto nema dovoljno da bi ih koristila svaka rodilja konstantno, i.t.d. Svi “zahtjevi” mogu se ostvariti u hrvatskim rodilištima, ali ponekad na vlastitu odgovornost.

Porod kod kuće nije nikakva novost u svijetu. Žena slobodno odlučuje o mjestu gdje će donijeti svoje dijete. Mahom su to (govoreći o situaciji razvijenim zemljama) dobro educirane imućne žene. Prema suvremenoj literaturi porod kod kuće nije nimalo opasniji od poroda u rodilištu ako se radi o niskorizičnim trudnoćama, a potpora dobro osigurana (hitni prijevoz u moderno rodilište) (Page LA, Hutton E: The new midwifery: science and sensitivity in practice. Churchill Livingstone, Edinburgh; 2000). Mnoge su prednosti poroda kod kuće: kvaliteta suradnje i potpore najbližih puno je bolja nago u rodilištu, a stopa porodničkih intervencija niža. U svijetu uz porode u kući asistiraju mahom medicinske sestre primalje (midwife) koje su izvrsno educirane u prepoznavanju hitnih situacija. Uostalom, u inozemnim rodilištima “normalan” porod vode isključivo primalje. Mogu li žene u Hrvatskoj izabrati rađanje kod kuće? Nema nikakve prepreke. Međutim, potpora mora biti odlična. U Hrvatskoj ne postoji institucija sestre primalje u privatnoj praksi što je u inozemstvu uobičajeno. Dakle, porod mora voditi ginekolog iz privatne prakse (Zakon o zdravstvu ne komentira takvu mogućnost). Liječnici u državnim ustanovama nisu licencirani za takav servis. Ipak, dobro opremljen tim (ili dio tima, ostali su “stand by”) bez ikakvih problema može voditi porod u kućnim uvjetima. Pod opremom se podrazumijeva većina aparature koja se koristi u rodilištima (CTG, mobilni ultrazvuk, medikamenti, mobilni vakuum ekstraktor-jednostavna spravica od plastike koja ne koristi el. energiju a koja pomaže pri izgonu, i.t.d.). Organizacija neonatološkog nadzora također je moguća. Međutim cijena usluge u kojoj sudjeluju primjerice 2 liječnika i primalja, a istovremeno su svi osigurani visokim policama od moguće medicinske greške, izuzetno je visoka.

Dakle, sve je moguće i izvedivo i u Hrvatskoj, ali bez opreme i organizacije u slučaju hitnih situacija uz dobru pravnu zaštitu medicinskih djelatnika, cijela priča nosi atribut avanture.